Rudnik stakla | Goran Milaković
PIERRE MENARD, PISAC QUIJOTEA
drugog listopada tisućudevetstoosamdesetsedme
vojo šindolić piše danijelu dragojeviću pjesmu
o slovenskom mjestu koje se zove materija
desetak godina poslije danijel dragojević
kopa s malo više zraka nego motike
sam sebi pjesmu o istom mjestu
kao da se ništa nije dogodilo
kao da su jedan pored drugoga brali
u isti herbarij budućnost staru šest sati
cijeli je slučaj sada povjeren meni
sužava se polako krug oko tvari
pendreci trepere
Sadržaj
JELENKRVfrizbi
Urednikov izborprijelomna
jesen
krotitelj vrabaca
salve regina
proglas
djetelina
Urednikov izbormolitva
preko noći
Urednikov izbortražim szymborsku
porinuti
merlinka
nestvarna djevojčica
Urednikov izboroklopni milakovići
majka
minima moralia
anikosonet
krizanteme
hästliv
i u raju gospodinovi skitaju rafali
tenis sviju protiv svih
rudnik stakla
sinovi materije
breza
juli
novembar
majalisa halt više nema
pierre menard, pisac quijotea
srijemski limes
tri značenja fuge u županji
kako se moj otac sjeća drniša
vukovar
goldmund
Urednikov izbordjed
dostavljač novina
semantičke klizaljke
prosjačim na kolodvoru u novom sadu i ne znam više kako
pismo
pedersky marš
priča
SNOVI
sanjam neku problematičnu osobu
sanjam da pišem poeziju sa zapletom u ubojstvu
sanjam, pod nekim planinama dok hodam
sanjam da imam dobro utvrđen bunker
sanjao sam džemala bijedića
sanjam police pune
sanjam novi ormar za hodnik
tko se još sjeća rafaela lemkina?
sanjam da tata i ja nekim dostavnim vozilom, biciklima
sanjam da je netko pred ulazom jutros
u snu su krečili
sanjam da me lela i brane zovu kući
sanjam trenutak kad je netko
sanjam da spašavamo nasip
sanjam da sam na utrci hrtova
sanjam odvija se prevrat na nebu
u autobusu na liniji
pisati pjesmu
Impresum
