X | Želimir Periš

ONAJ KONOBAR KOJI NAS JE PITAO O PRIRODI NAŠEG ODNOSA

onaj konobar koji nas je pitao o prirodi našeg odnosa
mrlje koje je nosio na rukavima
miris užeglog ulja koji se vukao za njim
tetovaža koja mu je virila ispod kragne
tetovaža nekog azijskog motiva
ili maorskog
zatim ostaci motornog ulja na njegovim zapešćima
crnilo u porama otisaka njegovih prstiju
i ne posve čisti nokti
jedan ne posve dobar konobar

a što konobari znaju o nama?
dobri ili loši
oni tek lijepe nepovezane fragmente naših razgovora
izraze lica i gestikulaciju
kako smo obučeni
i kako mirišemo
i što jedemo i pijemo
sve to saberu u svoju viziju nas
stvaraju sliku naših odnosa na temelju nekoliko trenutaka od narudžbe do naplate

i sada mi, umjesto da smo si dovoljni
u novčaniku nosimo sliku tog konobara
sezonski ugostitelj postaje dio cijele naše godine
njegovo užeglo ulje
crni otisci i prljavi nokti
pojavljuju se na našim prstima
i odjednom eno nas
kako kopamo po prljavštini
poentiramo na glupostima
i rukama pokušavamo začepiti procjep koji se otvara među nama
i prijeti progutati oboje
našu nerođenu djecu
stan koji ćemo otplatiti za dvadeset i šest godina
tvoju bolesnu majku
moju alimentaciju
neimenovane ženske grudi
zaustavljene bespolne sokove
ograde od betona i željeza
legla sramotnih želja
strance
oksidirane godine
i ostatke naših prešućenih života
iznad praznih porculanskih tanjura