X | Želimir Periš

PERIŠ

periš, kažu mi na ulici
periš, periš, to ime nam je poznato
je li vam otac bio direktor?
vi ste se zabunili, kažem im
moj je otac pošten čovjek
trideset je godina tapecirao fotelje
ali nikad ni u jednu nije sjeo

periš, periš, ime vam odnekud znamo
ali ne možemo povezati s licem
to je zbilja čudno, kažem im
moje lice poznatije je od mog imena
kao dijete glumio sam u reklami za satove
mora da ste ih vidjeli
tvrtka je propala devedesetih
bila je iz pančeva pa su joj polupali izloge i sve pokrali
pola grada nosilo je te satove
znate li da smo i mi imali kristalnu noć?

periš, periš, vi niste odavde?
tko jest, kažem im
pa znate kako je ovaj grad raseljavan i naseljavan
četiri puta u sto godina
pet puta u dvjesto
dva u dvadeset ako brojimo trideset posto stanovništva gore ili dole
vidite kako su brojevi važni
znate li onu igru kad zamislite broj
pa vas zamolim da s par jednostavnih operacija
dobijete broj koji sam zamislio?
ne možete vjerovati brojevima

periš, periš, naša nećakinja udala se za jednog peroša
da vam nije on možda rod?
oh, pa mi smo praktički obitelj, kažem
kakva je to samo slučajnost
kako vrijeme odmiče sve je teže locirati pretke
tog mitskog perinog sina koji se prvi morao upisati u knjige zamišljam priprostim
napola hrvat, napola zbunjen
ni ja se ne bih snašao
ali, da ne dosađujem
to je sve bilo prije mene
ja sam se rodio ovaj tren kad smo se sreli
na ulici