X | Želimir Periš

UZ VELEBIT

nije što se autobus ljulja uz planinu
nije što nas vjetar gura preko ruba
nije što svi vrište
što ćemo se kao plastelin zgnječiti niz provaliju
i nije što vozač izgleda poput britanskog pjevača
i što pjevuši baš njegove pjesme
istim glasom
istim kretnjama
jebote, to jest britanski pjevač!
u mirovini je zaželio voziti autobus uz velebit
falilo mu bure u životu
ili ih je imao previše
pjevači se teško bore sa stresom slave
puno se drogiraju
puno se ubijaju
ne kao mi, prosječni putnici prosječnih autobusa
na prosječnom putu zadar – zagreb

kažu da je prosjek tek laž
izračunljiva mjera
nitko doista nije prosječan
samo mu je mjera bliska većini
mi, prosječni u svojoj bezličnosti
sjajna smo popudbina bogatim pjevačima
recke na drškama njihovih mačeva
stvari koje je lako prebrojati
ne kao vjetar
nije što bura divlja
što točkovi vire preko ruba provalije
što se vozač histerično smije
što svi u autobusu vrište
ta prosječnost
ta prosječnost me boli