Yves | Ivica Prtenjača

15.

kiša je fetiš
u mekanim grudama
svile sam te čekala
odjevena u zmije
probodena
nožem od meda
i imala sam tekst za šaputanje u
liftu bio bi ponosan
kad sam u bijeloj italiji
caffe latte
na kvarneru pivo
crveni zmaj kojim si me oženio
ako se sjećaš
najdraži yves
potegnut je oblak prema mojim
bedrima zaspao si
i ja sam ti skidala košulje
imao si stotinu košulja
iz kojih su poput riječi
izlijetali orlovi ribari
tvoji brzi koraci
dok se zatrčavaš u benzin
po takav dan
u kojem sam se ujutro rodila
a onda smo jeli mandarine
negdje na cesti
dao si mi svoje ruke
i ja sam u njima okupala
plavoga boga
rekla sam yves
dopusti da pojedem tvoju glad
nagle i kamene suze
u govornici
u grudama svile te dočekujem
odjevena u zmije
probodena nožem
od meda
tužna kao matineja
u prigradu dok pada kiša
po polovnim automobilima
kao prašina
po ljubavi