Yves | Ivica Prtenjača

17.

mi nikad nećemo
imati dovoljno vremena
pronašla sam carski opal
ovdje u pustinji
pas je živ i odjednom se rušim
kao naranča na pijesku
daj mi ono novo ime
najdraži yves i
siđi s mojih usnica
trebam te na pupku
gdje počinje veliki vjetar
u mojoj malenoj sobi
razbit ću se
sanjajući kako me sanjaš
bez očiju jer
mi nikad nećemo imati dovoljno
vremena
umotani smo u dijamantne
kopče hodam sama
po dugačkoj pustoj
obali u drugom jeziku
na mjestu gdje nitko ne dolazi
volim te
moram si kupiti sjenilo
za oči
crtu koja
ponavlja valove
only for my lips
vučem te po vlažnom pijesku
na nebu mlazni avion
piše o nama
ne boj se
nasloni se
valovi samo kotrljaju školjke
ne boj se