Yves | Ivica Prtenjača

16.

prema jugu
sjajnom kao glicerin
u noći koja je virus
kad sam na glatkom kamenju
sačekivala da se vratiš
iz plamenog drugstorea
nikakva misao ništa
tijelo zarolano niz tople vjeđe
glečera i svira big latino
pojela sam te kad si
prislonio ruke na moj trbuh
ja sam iz gramatike
neranjiva bijela biljka
ipak izvadiš
ono što smo dogovorili
tijelo koje se ničeg ne sjeća
koje upravo ovdje započinje
bučan turistički vatromet
come on
yves nisu ti vitki lubini pretekli
usne nisu ti valjda ti krhki komadići
staklaste mjesečine ostali negdje
zaboravljeni kad se
počnem razmotavati
ne sakrivaj se i ja ću te sasvim
sigurno potopiti bit ćeš
na dnu mora i čitat ćeš mi
yvesa u remontu moje glasne
ljubavi u kojoj sam
modrozelena i zrela
na mojim leđima je kažeš
nešto brazilsko
otpila sam te
sad
imaš
dijamantnu
vreću za spavanje