Yves | Ivica Prtenjača

9.

u meni pjevaju inje i buktinje
oh to je kiborg
on piše traumatičan san o
kaniranom dlanu koji ga je
dodirivao dok je u gradu
poskupljivao benzin ti si moj
yves jurio
između ponoćnih inventura
po mlake krajolike
bavarie 8,6
i po čips od kojeg su moje
usne postale najmekše slano jezero
ti si na njima uspio prevesti noć
ti si se na njima uspio
opet roditi
jer kad si odlazio
istrčala sam iz quoruma
pokapana pivom
s mrvicama
toasta na košulji
da te pozovem
ali tebe su već u alabaster
presvlačile lijepe žene u
skafanderima od kevlara i
šutljive
vidjela sam na noćnom nebu
kako su te razdvojile u zvijezde
i gurnule po stazi
koja nepovratno
smanjuje sliku
ja sam se probudila sama
sama u opatiji
opatiji
pizda joj materina