Srednji svijet | Damir Šodan
IGRAJUĆI SE GIACOMETTIJA
sjećam se
u cijelom gradu nije bilo ribe.
takva su bila vremena
suha i nadahnuta
nestašicom i propuhom.
nije bilo potrebe da se izlazi van.
nitko od onih koje smo poznavali
nije znao ispeći kruh.
zabavaljali smo se tako što smo
s figurice trgali grudvu po grudvu gipsa.
budući se nismo mogli složiti
je li muško ili žensko.
kao da je to posao
za nekoga tko preživljava
sveopći zamor materijala?
ali sad opet hodamo
svatko sa svojom školjkom na uhu.
bezbrižno
kao da je svijet oko nas
najednom zatrpan breskvama.
međutim, ja još uvijek mislim
na onaj komadić žice
i kako je podlo izvirio
iz dlana malog konjanika.
Sadržaj
IZVJEŠĆE IZ SREDNJEG SVIJETASkijaši
Fjordovi
Podudarnosti
Bagatela
Vrata Otranta
Teorija oblačenja
Genova per noi
Strah na Zapadu
Kamčatka
Satori u Gradiški
Antartik
O čemu ne govorimo kada govorimo o ljubavi
Ispovijest
SKUPLJANJE PERJA
Šah
Prisluškivanje
Córdoba
Tao težine
Marseil-less
Naplavine
Ofelija
Nakon Brueghela
Nevrijeme
Rainspotting
Pastoralni flash
Obuzdavanje baroknog zamaha
Na ovom mjestu
Teretana
ONDULACIJE & METAMORFOZE
Popravak karme
Licentia Croatica
Naš čovjek
Anketa o anđelima u obećanoj zemlji
Tužni tropi
Keatsov slavuj
Casablanca
Tokio
Šamanski blues
Pulp fiction
Tupelo
Priča
Seks
“ŽIVOT”
A4
Meksiko
Na brodu za Ayvalik
Američka pjesma
Mercedes
Poste restante
Ruskamen
Malajski torzo
Životi umjetnika
Malaga
Nizozemska knjiga mrtvih
Zenit ili nadir
Igrajući se Giacomettija
Mahabalipuram
Impresum