Srednji svijet | Damir Šodan

IGRAJUĆI SE GIACOMETTIJA

 

sjećam se
u cijelom gradu nije bilo ribe.
takva su bila vremena
suha i nadahnuta
nestašicom i propuhom.
nije bilo potrebe da se izlazi van.

nitko od onih koje smo poznavali
nije znao ispeći kruh.
zabavaljali smo se tako što smo
s figurice trgali grudvu po grudvu gipsa.
budući se nismo mogli složiti
je li muško ili žensko.
kao da je to posao
za nekoga tko preživljava
sveopći zamor materijala?

ali sad opet hodamo
svatko sa svojom školjkom na uhu.
bezbrižno
kao da je svijet oko nas
najednom zatrpan breskvama.
međutim, ja još uvijek mislim
na onaj komadić žice
i kako je podlo izvirio
iz dlana malog konjanika.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.