Srednji svijet | Damir Šodan

PRISLUŠKIVANJE

o moja je leđa lagano kucnula mandolina.
i začuo se zvuk kakav se obično čuje
kad se na drvenu plohu odloži žičani instrument.
kao da sam dio stilskog namještaja, pomišljam.
a ne netko tko gubi kosu i stječe pravo
na nenamjenski kredit. ali život je legendaran, s pravom
kaže J. A. i ide svojim tokom, dodala bi obazriva majka.
međutim nigdje toliko kvrgavih nogu
i gumenog voća kao u uvali moga djetinjstva.
nigdje toliko rasklimanih kopči i izlizanih trupaca.
ne znam zašto, ali stalno imam osjećaj da se
uz svaki razgovor negdje okreće i nebeska vrpca.
ili možda samo umišljam neki zagonetni šum?
ali otkud onda mormonima pod prstima onaj masni,
tajanstveni trag? otkud onolika masa mikrofilmova
u dalekom stjenjaku. jesmo li opet o svemu
samo isuviše čitali? podignite svejedno visoko
(kad već morate) tu krovnu gredu rođaci.