Srednji svijet | Damir Šodan

MARSEIL-LESS

mislio sam da nas gradovi
mijenjaju rastavljaju poništavaju
ali ne. oni su
blještava crna krljušt
koja rađa porozne nemani.
i najednom (kao i onda) kiša
ponovno pljušti po praznoj plaži
i mijenja obzor u točkaste
pruge uzdaha dok četveročlana
banda puši i dosađuje se
za zamagljenim staklima
hrđavog Peugeota.
i samo hladni Delon
može pobijediti celuloidnu laž
ljepljivu poput lijepe žene
svježe oprane kose
u bijelom hotelskom krevetu.
nakon šampanjca koji je
značio doručak i Los Lobosa
koji su vješto otpjevali
udarce smrti na nemaštovitom
lokalnom radiju, on kaže:
malo je mrdao nogama,
a onda je i to prestalo.
c’est la vie, pistolerosi.
stoljeće, stoljeće, mon ami,
vuče na vruću rakiju.