Srednji svijet | Damir Šodan

TUŽNI TROPI

 

u tužnim tropima čudan neki obred.
stojim ispred konobe
i stricu čuvam leđa dok on
s dvocijevkom ulazi u gorući grm.

oko nas rastu šume nestrpljenja.
iz mračnih ognjišta klija vječna stud.
iza ponoći dođu i mrtvi s upaljenim
baterijama. kažu – kako ide?

sjedamo zajedno oko vatre.
vjetar raznosi perje i umrljane listine.
strah obilazi jedno po jedno
skutreno čeljade

kao vjerni, umorni pas.
još malo i pružit ćemo si ruke.
u nama krčkaju duše
kao zagoreni grah.