#
#

Lente prikazuju redni broj na listi najčitanijih naslova koja obuhvaća razdoblje od pokretanja projekta BEK 2001. godine do jučerašnjeg dana, a odnosi se na sve objavljene naslove. U rubrici Najčitaniji naslovi ponuđene su i druge liste najčitanijih naslova koje obuhvaćaju ograničeno vremensko razdoblje i/ili pojedine vrste naslova (kao što su, primjerice, prozni, pjesnički, esejistički itd.).

Zatvori obavijest ×
Rujanska kupačica
437
Mirjana Dugandžija

Rujanska kupačica

[proza]

drugo izdanje

knjiga je objavljena uz financijsku podršku ministarstva kulture i medija republike hrvatske i grada zagreba

Otvori
Čitanja 114
Preuzimanja 67
Ukupno 181
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

U svakoj od 11 markantnih, stilski bravuroznih a životnim nabojem žestoko ogoljenih priča, autorica će se u ime svojih žena boriti za svaku stopu čiste vatrene emocije, neukaljane ravnodušjem, kao i za šansu socijalnog digniteta u zemlji gdje su te šanse zlurado pokopane. Sve one podsjećaju me na čudesnu Blanche DuBois iz imaginarija Tennessee Williamsa, (…) Dugandžija je stvorila čitavu nisku Blancheinih sestara koje će možda negdje na osami cviljeti po kutovima i lizati rane, ali itekako će bagri koja ih kani slomiti pokazati svoje uznosito intergalaktičko lice. (…) Tako se ponašaju i uspijevaju ostati na nogama dok na asfaltu metropole troše površne ljubavnike koji ih nisu dostojni, ili preživljavaju putem crnoburzijanskih poslova po nadrealnim prizorištima uništene provincije, ili se vraćaju u traume djetinjstva… Lako ih je voljeti, onako nesavršene a žilave i uznosite. I još jedna važna komponenta ovih Dugandžijinih priča o žudnji i egzistenciji: rijetko se u nas otvoreno progovara o lumpenproleterskoj klasi koja se sve više regrutira i iz redova umjetnika, novinara, profesora… Dugandžija od tom govori bez ustezanja, zabrinuto i gorko.

Davor Špišić, Telegram

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uopće, iz svake priče, iako se čitalac ne jednom zbuni kad shvati da se radnja u nekoliko pripovijedaka događa u Zagrebu – izbija težak miris provincije nabijen primitivnim, nezanimljivim ljudima lišenim ma i naznakom nečega dubljeg, profinjenijeg, nečega što ne bi bilo površno, surovo, što bi nosilo ikakvu spasonosnu misao, ili nadu. To je i ženska perspektiva, rekli smo, ženski svijet, ali kakav? Gažen muškim principom, da. Ali i pored toga, i taj je svijet ružan, ogorčen, sve je nezadovoljstvo, bez traga ljepote, s nekom nejasnom seksualnošću, tu i tamo eksplicitnom, koje onda šmugne kao i da je ta naznaka transgresije ostatak pubertetske neizlječive provokacije ili zakašnjelo adolescentska začikavanja kakvima su povremeno skloni introvertirani tipovi.

Đorđe Matić, Prosvjeta