Vrtovi i Crvena mijena | Dinko Telećan

I MISTICI BEZ BOGA

koliko nas živim
čini želja za ničim
želja da vičemo nikad ispunjena
i naspram šarena trajanja
i lajanja naših bližnjih
naša stekla promukla bajanja
šalju nas u raspukline raja
i pokatkad nešto zaleprša bijelo
iza rešetaka naše izbe
gdje ovjesismo taj iznošeni fenjer

koliko se vatrene vode bez brana
razlijeva po valjku mašte
što ju pali i hrani skriveni bog
toliko taštog tereta
i sitnih kićenih psina
prokazujemo iz koraka u korak
sve krvaviji i življi
sve više ničiji
i sve je bliže to zlatno polje
gdje se viče do mile volje