Vrtovi i Crvena mijena | Dinko Telećan

MILENIJSKA LJUBAVNA

javljeno je da odlazi milenij.
vidim da mileniji prolaze pod vrhom olovke
i vidim da si bila jedan od tisuću crvenih oblaka
jednog od tisućkrat ispisanih milenija.

što je oblak olovci jedina moja
i što je olovka oblaku?
kreč na cvijeću i olovno nebo
što steže nesaopćivi san.
na vrhu sjediš nenapisana
netaknuta ipak i oblakom opasana
i jedan je milenij besmisleno prošao.

vjeruješ li zaista da su ista tvar
grafit ove olovke i dijamant?
i znaš li da se dijamantom ne piše nego reže
u kamen u prošlost i u kožu?
o kako se dičimo svojim otrcanim otkrićima
oblače moj prozirnobijeli!

o bila si i crni oblak
i ja sam ti pisao i pisao
a ti si rezala čvrste oblike
potplate ukletih cipela
tisuć puta lutajućih
i korijenje mandragore
pocrnjelo od tolike tame.

rasti rasti moj oblače tamni
zgusni se
i spusti kišu od tisuću dana
da spere sve što olovka napisa
i sve što sasušeno srce kaza
i poslije bijela i krilata
donesi vijesti o kopnu