Vrtovi i Crvena mijena | Dinko Telećan

LJETO

i čekano doba
teško me dotakne:
ko da nije ljeto duše
nego razgorena kukuta –
još jedna toplina
a ne jedini plam
koji sve stvara
i rastvara i zatvara

svukoše se bijela tijela
s kosom u usijanju
pa kroče i kližu
i sišu hranu za studen

dajte još! još žarča da bude
kugla u mozgu svijeta
i sjajnija od odbljeska mojih nokata
na svježe opranom prozoru

biti nepotreban –
to je sada tako lako…
o žuđeno doba
o jedino doba
prvi tvoj gost
na rubinskom kamenu za te
spaljuje duge rukave
i navlači ruho harlekina