Vrtovi i Crvena mijena | Dinko Telećan

PJESMA JEDNOG BOGA

smrtnici smrde
i boje se gledati na sat
boje se pjesama bez rime
prostranog neba
i mojih rijetkih darova

dali mi nezgrapna imena
jer se groze bezimenih stvari
dali sebi stotine sprava
da preteknu groznu pjesmu sata
i sjenu što ih stalno prati

crna im zavist smradna
a srce veće od mene
iz srca im krvavi vapaj se diže
pjevom eteričnijim od moje lire
i crvenijim od neba moga

u smradu svome smrtnici
nebeske mirise ćute
tad zaborave satne kletve
i sjete se mene i mojih
sebe i onog što trajanje nije
vina i jabuke prije zmije