Vrtovi i Crvena mijena | Dinko Telećan

NAJ

najveća se toplina širi
oko onog koji se svuče
dogola i iz kog ne viri
srce patvoreno što tuče

najveća je radost kad se kaže
nenaučena riječ i ponavlja
na svakom mjestu gdje se slaže
i ko dijete kr’jepi i obnavlja

najljepša je tišina u onog
što sa smiješkom stupa u rijeku
nag ko od nebesa i bosonog
u njoj se kupa ko u mlijeku

najsjajnije zlato blješti
u rukama nevina kupača
koji kao tragač ne tiješti
svoju dušu punu drača

a od svih je najdivniji stih
u onoga golog tvorca
koji u buci i dreci je tih
i napustio je tijelo borca