Tanja | Franjo Nagulov

NE SMIJ SE. PLAKAT ĆU.

Tanja je prema tome pretežno tužna djevojka.
Kao potvrdu prilažem njen šal, mokar od izdahnutog
zraka pomiješanog s pljuvačkom kojom struji jato
nikotinskih algi. Htio sam je dotaći. Kao nedavno,
kada sam naletio na njeno novo izdanje. Na iskoristivu
Tanju o kojoj doskora neću smjeti pisati:
(budućnost noću priprema svoje zabrane).
Poslije smo se, kao dva posustala zuluma, odali jedno
drugome: Tanja, postoje bolji, i postoji bolje.
Tanjin je komentar razumniji: Tvoji će nas kalamburi
doći glave!

* * *
Ne znam zašto joj se plakalo. Ako je bijeg iz biblioteke
bezuvjetniji od svake nastranosti, zašto je gusti osječki
parkovi ne mogu usrećiti? Postoje oni koje možemo
spasiti samo inovativnim ljubavnim metodama.

Tanja me prazno gleda, prazno kao dva
ružičasta oka izrezana iz novina
pod satom likovnog odgoja.
– Tanja. Postoji realna mogućnost da ti nisi ja. –