Tanja | Franjo Nagulov

TANJA U 18:10

Ovu sam izgubljenu djevojčicu s minimalnim izgledima
da se nasmije sreo više puta. Mahnuo bih joj. Čak bih se
i pomolio za Tanju, posustalu lokalnu anesteziju:
Molim te, vremenu: budi dvolično! Adaptiraj Tanju!
Najednom osjetim bol u prsima – moje srce, prije
nego se razboli, svojim će otkucajima stimulirati beznačajno
razbojništvo (pisanje pjesama, npr.). Čini se da u 18:10
religioznost i drugi oblici bježanja ne pomažu zaštititi
preostale filmske noći. Jedna takva zove se Tanja, puši
cigaretu ispred Pedagoškog
i traži gledaoca.