Tanja | Franjo Nagulov

TANJA NAVIKE

Mogu 127 puta napisati jedno te isto ime: Tanja.
Mogu i da ga šapnem, a da ječi: Tanja!
I mogu je vrijeđati toliko glasno da me ne čuje: Tanja lutko.
Tanja kretenušo. Tanja emocijo.
Zove se Tanja. Gleda me kao Tanja. Hrani se kao Tanja.
Neuredna je kao Tanja. Dijeli cigarete i grli me kao Tanja.
Kuha kavu kao Tanja. Tanja kuha kavu bez šećera, pa ja zasladim
umjesto nje. Mislim da je volim dok kuha kavu.
Mislim da u času dok zapisujem prve riječi o nama
volim Tanju. Volim je, ali samo kada me ne čuje.
Mislim da je volim kao proljetne šetnje s pekinezerom.
Mada nisam siguran:
(a dao bih sve da je tako).
Mislim Tanju. Pišem ljubavne riječi (o) Tanji:
o nama na njen način, o mojim pretežno suhoparnim željama.