Koncepcija vrta | Ivan Babić

Pisanje kao život. Kao da jest i kao da nije. U jednom trenutku u život mu se uvukla poredba, kao trakavica, kao mimetički metilj. Odjednom sve kao da je postajalo nešto drugo, a opet kao isto. Postao je sudionikom parazitskog i istodobno kreativnog oponašanja. Tako izdužen i sklizak ikon mogao se uvući u svaku stvar, u svaku stvarnost. Kao je postao granica, ali i most, spona, membrana između stvarnosti, smislova, svjetova, nečega s nečim i ni s čim. Magična riječca što se nudila bez ikakve odgovornosti, kao zec iz šešira, kao zrcalo s lažnim odrazom, kvazi original, Deus ex machina. Prezirao ga je, iako je tako često ukazivao na njegovu domišljatost i ludizam. Obožavao ga je, premda mu je, tako ljigav, često izazivao gađenje. I sada, nakon mnogih godina ispisivanja, bojenja, razmazivanja i dekodiranja raznovrsnih genetskih materijala na svjetlosnoj paleti vrta, preostalo mu se zapitati – Ja kao potrošena poredba? Ja kao preparirani parazit? Kao da nije i kao da jest.