Koncepcija vrta | Ivan Babić
Ponekad bi stvari nestajale. Odjednom ne bi mogao naći gipsane rogove na kamenoj glavi, seriju u zlatno svježe obojenih suhih pupavki, kutiju sa zemljom smiješanih slova od tjestenine, stranice i stranice iscrtane kosim linijama. Kad bi zabrinutost postala preteška, praznina bi postupno zauzimala bolna mjesta sve do njihova zaborava ili neobjašnjiva povratka.
Sadržaj
KAOOstavljam otiske
Bol u vratu
Lijeva ruka izbija iz ramena
Nestalno se ne mijenja
Otvorena bilježnica
Na tankoj dlakavoj podlaktici
Ponekad bi stvari nestajale
U stari škartac umotao je korijen maslačka
Na bijelom listu
Povukao je crtu i pomislio
Trošim vrijeme, trošim prostor
Povukao je okomitu crtu
Olovkom u lijevoj ruci piše po papiru
Riječ Život je uokvirio
Nadahnuće nije trebao tražiti
Pisanje kao život
Utjelovljen je u prostoru
Ostavljam trag
Dar je u bojama
ANA
Zima je voljela tišinu
Umoran je
Od ranog jutra
Prvi put kad je umirao
Staro zrcalo
Statičan kadar
Iz zapadnoga zida
Vjetar
Jednostavan potez kistom
Grad
Kao da je izgubio osjećaj za posjedovanje
Jutro
VRT
Vrt je ušao u sobu
Prostor se sve čudnije ponašao
Počinju proljetni radovi
Ptice
Ima kuću kao i H. Bosco
Nebeske arkade povezane stablima trešanja
Mjesečeva svjetlost
Nad vrtom široki oprezni lupinzi lastavica
Cijelo proljeće je gledao kako suze stabla trešanja
Činilo mu se da će uskoro doći vrijeme
Pamučna magma mjesečine
Kasno ljeto
Staze
Zaleđen. Neprohodan. Zameten.
Zima je donosila prebrze promjene svjetla
U vrtu
Već prilično dugo
KRAJ
Gledao je u zvijezde
U svježezeleno prelakiranoj kredenci
Što je bilo na početku?
Ulje na platnu iz studentskih vremena
U gluho ljetno popodne
Otvorena kuverta na stolu
Uistinu je nekako čudno
Iscijeđena tuba okera nedaleko rašeljkina panja
Koncepcija vremena
Htio je stvarnost
Impresum
