Koncepcija vrta | Ivan Babić

Prvi put kad je umirao, nebo je bilo visoko. Ljudi su bili negdje daleko. Tlo kao da se nekamo izmaklo. Drugi put kad je umirao, lebdio je kao nestabilan oblak što se treba rasplinuti. Ljudi nigdje nije bilo. Čvrsto je zagrizao u zemlju i nije puštao. Treći put kad je umirao umro je. Na čelu je pisalo – zemlja nebo čovjek.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.