Voda | Stjepan Balent

KAMENI ANĐELI

pogledala si
kao da se opraštaš
kao da opraštaš i izašla s licem
koje je moglo uplašiti svakoga:
u lijevoj s cigaretom
sa šalicom kave u desnoj
kao svetac zaštitnik
stala na balkon

izvan toga se, negdje dalje
u priči kotila neka naprasna strast

no dojdi! dojdi, no!

jako sam dozivao
a kad su se zvukovi
vratili svojim stvarima
i ja sam zanijemio,
postao sličan nevidljivome

a možda i nešto povrh
čega nisam ni svjestan