Voda | Stjepan Balent

TISUĆU LICA

to
što sam ti dao ime u nekoj bi
boljoj priči moglo značiti da
ćeš sada zauvijek ostati. ali
više nema strpljenja.

ne dopuštaš aluzije na nesvirani August
Förster u kutu – boje kao kad mlijeko
pobijeli kavu – na jutra (sazdana) od
topline kada kroz prvi plavičasti izdisaj
uvijek pričaš o nečem drugom; ma ni na što.

iako stvarna samo u pogledu, brzo i bez
okretanja pregaziš stepenice. ulicu, trg,
čitav grad

ne nalazim razloge da nešto dovoljno promijenim.
sve što podnosi ikakvu promjenu daleko je izvan
domašaja volje; nije mi dano da vjerujem drugačije.

ionako će sve jednostavno iščeznuti. kao san
iz kojeg se budi tren prije nego postane morâ
ili slatki život