Voda | Stjepan Balent

KAMENI MIR

nijemi, kao dostojanstvene ribe
u ponoć gutamo cijelo jučer,
sutra probavljamo čitavo danas,
ukratko – čekamo: šiljimo
pogled u sunce… tu veliku, ćelavu
glavu ljubomorno gledamo kako se kreće

zamišljamo linije među nebeskim
tijelima i slažemo novi horoskop s
likovima nama poznatih stvari krijući
ih time od zaborava

ni visoka nas plima ne može
makar se ulijevala preko palube
jer sasvim je svejedno:
jer vjetar je ušutio, bijegom
potonuo u duboko i daljinu

u kameni mir