Postanak ptica | Ana Brnardić

JEDNOROGI GRAD

na dagerotipiji katedrala s jednim tornjem
stari grad čuči u magli
u tami zagrljene jednokatnice
sive oči jedva nešto prosijavaju kroz staklo
večer je, jednorogi grad mrmlja brojanice
netko šuška niz ulicu
u blatu ne odjekuju koraci, otiskuju se u bugačicu
a prsti propadaju kroz zidove
omekšale od šaputanja

kuće koje su prevalile stoljeće
čuvaju kosture priča napisanih zlogukom abecedom
a mi prolaznici zagledamo u veže
kao u lavlja usta
puni vjere u svečanu povijest
u bijelu i časnu odoru djedova
uzvišenih čuvara duše
koji bijelom bradom prekrivaju sve grijehe
i sjene