Postanak ptica | Ana Brnardić

JULIJA

 

bila je noć i ja sam napokon mogla biti
Julija koja je tražila ljubav u lišću i u površini
mora kraj hotela.
našla sam nekog mladića
ozbiljnog poput eshatologije, crne kose kao knjiga, bijelog lica
i očiju koje su se obećale onome svijetu.
skutrili smo se na hotelskom prozoru i udisali lovor.
zatim, kad je otkucalo vino u našim rukama
spustili smo se do mora i vijugali pored njega
ostavivši povijesna tijela dežurnom anđelu.
otišli smo u najcrnju šumu
pronašli tajni prolaz do morskog dna
gdje mi je pokazano kako dirigirati pticama
koje u noći poput plamenja zoblju morski pijesak.
u zoru, Julija je nestala iza tamne zavjese.
na zidovima su gorjela zlatna slova
koje je daleko sunce slalo utopljenim dušama.
dodirujući ih kradom uspela sam se na kat
gdje su se rojili umorni studenti glazbe, mladići
i djevojke, noćne Julije

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.