Postanak ptica | Ana Brnardić

PRVI SNIJEG

stvari su zatočene
obukla sam ih u košulje zakopčane do brade
jer vani pada snijeg,
brige zarivene u nebo se truse, vrijeme im je,
vrijeme kad bog posprema radni stol
briše čarobnu prašinu
tepe stare jastuke

divno je to doba, kad se posvećujemo sebi
a predmeti posvuda prekriveni plahtama
da ne smetaju vijcima,
emocijama, noktima
o koje se noću spotičemo

hajde sad, ugasi plamen koji se još u drvetu izvija
ostavi razjapljene ruke stolca
i odi na svetkovinu
duhovi s neba sipaju papirnate poruke
nešto važno što su nam preci
zaboravili reći