Čitanka : izabrane pjesme | Miroslav Kirin

OČAJ

Stvarno me stislo. Bacalo me lijevo, bacalo desno.
Povlačilo svom dubinom sjene, onkraj spokojnih
flaneura. Izvan ljubopitljivih pogleda. A onda mi je
postalo lakše, možda kad sam se sjetio kako sam
jednoć gledao film Očaj, R. W. Fassbindera. Na njegovoj
špici netko razbija jaja – snježnobijela, porculanski
fina, padaju na stol i ljuljaju se poput pretilih
labudova – i miješa ih s mlijekom. Mlijeko lagano
klokoće, slijeva se niz staklene stijenke čaša. Dirk
Bogarde, zapravo Hermann Hermann, kuša čokoladu,
neprestano kuša čokoladu. Snima se kako vodi
ljubav sa svojom Lydijom. Pa gleda. Žudi da pobjegne
iz svojega tijela, pa nalazi dvojnika. Doppelgängera. Svi
žele biti netko tko nisu, a kako nitko ne zna tko je,
na koncu je svatko ono što i treba biti. To dobro zvuči,
to je rješenje. A ne može se iz tijela. Samo duša može.
Gdje je pak nestao Nabokov? Ne zna se. A jesam li
vam rekao da sam u Zagrebu vidio dvojnika R. W. Fassbindera?
A znate i za slučaj Handkea s Trešnjevke?
Ja sam još očajan i ne znam to opisati. A dobro je što
me ne vidite. Uostalom, i zašto biste. Ostanite na
svom mjestu. Budite tko god jeste da jeste. Možda je
samo riječ o mojem mjehuru. Da. Mjehuru.