Čitanka : izabrane pjesme | Miroslav Kirin

PETRINJSKA ULICA

Gospodine, vi mislite da se između tih dviju kuća
natiskao sav otpad svijeta, tako vam to izgleda kad
spuštajući se strmom zavojitom ulicom zastanete
kraj malenog plota i zagledate se: potrgana dječja
kolica, hrpa polomljenih keramičkih pločica, nekoliko
barbika, plavi kišobran na hrpi pljesnivih
kartonskih kutija, plastične zdjele ispunjene crnom
vodom, muška zimska jakna, nahtkasl odvaljenih
vrata, poderane prazne vrećice čipsa, automobilska
guma, hrpa šute, požutjela peć na drva bez gornje
ploče, kutija za cipele ispunjena potrošenim žaruljama,
kaša od školskih udžbenika, nekoliko pivskih
i vinskih boca, papirnata državna zastavica
ispjegana vlagom, četkica za zube, nekoliko muških
i ženskih cipela, električna grijalica, bočice od lijekova,
i prljave najlonske vrećice, čitavo more prljavštine.
Ta golema ničija škatulja bačena između dvaju
nijemih zidova nije čak ni mjesto velike nužde,
ona tek potpuno beskorisna zijeva i laje na nebo. No,
vjerujte, to nije sve. Ima još nešto. Jedna je od tih
kuća od crvene cigle, friško napravljena, na mjestu
one srušene u ratu, koje se više nitko ne sjeća, a ona
nasuprot njoj stara, drvena, bremenita pamćenjem
koje pak nikome ne treba. A taj nož zabijen između
dviju cigli – vidite, tek ste ga sad uočili – e to vam je
točka na jedno prekinuto prijateljstvo. Tko god da ga
je zabio, pobjegao je smjesta, i za sobom pomeo trag.