Čitanka : izabrane pjesme | Miroslav Kirin

ZAKRIVLJENI NOS

Imao je zakrivljeni nos i svatko tko ga je sreo poželio
mu ga je ispraviti, što je možda bila plemenita nakana,
ali etički upitna i besmislena. Stojimo tako
ispred dućana i razgovaramo, a razgovor nam se svodi
na opće konstatacije, čista bijeda, kao da smo poznanici
koji se nisu vidjeli desetak godina, pa misle
da si imaju toliko toga za ispričati, a nemaju, a zapravo
cijelo to vrijeme promatram njegov zakrivljeni
nos i u mislima ga peglam, zamišljam pravilnoga,
glatkoga i tako sjajnoga, da se u njemu ogleda, ne
njegova, nego moja zakrivljena duša.