Svaki dan ista pjesma | Nikica Klobučar

POVRATAK

miris mog oca uvijek je bio
miris svježeg novinskog papira;
još uvijek osjetim njegovu blizinu
kada čitam jutarnje izdanje,
taj zapuh mrtvačkoga bljedila kao da me prati
i kao da me on sa svake stranice gleda

dovoljno je da prođem rukom i taj miris ostaje
na meni kao vonj mrtve ribe
taj otisak ponekad me vrijeđa kao da sam
nešto skrivio ili mogao učiniti bolje;
kao da moj otac progovara iz groba

dok listam stranice i gledam druge kako prelaze po njima
također pažljivo kao da su žive (vraća se i očeva slika)
dok jednima služe kao plahte
drugi ih otvaraju brižno kao svete knjige
kao da su u njima zapisane sve velike i bitne stvari
sada već prošle.

moj otac poput nekog ne-junaka izlazi između redova
ne želeći me prestrašiti
poziva me na kolače i kavu
ništa ne prigovara
i blagom kretnjom govori mi da nema neprolaznih stvari

tada ja crne obilježene prste stavljam usta i spuštam glavu
jedem njegovu sliku
i ližem kao pseto (miris i trag) svoga oca
i uživam skoro svakog dana
u ovoj istoj igri koja truje