Svaki dan ista pjesma | Nikica Klobučar

PRVE PJESME

 

moj dida je ležao nepokretan s kateterom
u nekoj drugoj državi 500 kilometara daleko
i umirao presporo

čuli smo se telefonski
uzbuđeno je pričao kako je vidio
moje prve objavljene pjesme u
akademskim novinama

ja nikome u kući nisam rekao ni riječi
o tome

dao sam mu majku na telefon
čuo sam kako je rekao tamo ima
i moja slika

on sigurno nije i neće pročitati te pjesme

stara nije imala pojma
nije znala o čemu dida priča

ona je bila već spremila crnu košulju
i crne hlače

samo je rekla ne budi komičan tata

poslije me pitala dobro zašto si šutio o tome
reći će mi kako sam odgajala djecu
kad od mene kriju dobre vijesti
što je tek s lošima

valjda se pitala
zašto ona nije znala prije

morao sam donijeti novine iz sobe
i dati joj da pročita

ona je čitala a ja sam otišao otvoriti račun
da mi sjednu neke sitne pare

kad sam ušao pitao sam je šta misliš
ništa nije rekla
pa je izustila s nekom mukom
dobro pišeš o starom

valjda je mislila kako tek piše o meni

bile su to moje prve i posljednje pjesme
koje je uzela da pročita

nikad ne možeš vjerovati majci

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.