Svaki dan ista pjesma | Nikica Klobučar

UHODA

slijedio sam svog oca
uvečer
kada bi nakon svađe
koju je započeo
izlazio iz kuće i odlazio
u najbližu trgovinu

izgledao je kao trkač
na deset kilometara
koji ne vidi nikoga oko sebe

gledao sam ga kroz izlog
kako kupuje dvije najveće
pive i plaća ih karticom
american expressa

zatim bi odlazio do obližnjeg parka
sjedio na klupi i pio
ja sam stajao iza njegovih leđa
u mraku i čekao u zasjedi da kaže
izgovori samo jednu riječ
kako bih mu poslao bumerang

čekao sam ga da napravi nešto neki potez
ali on bi ustao i opet ulazio u trgovinu i izlazio
vratiti se na onu istu klupu svoje mjesto u mraku

ponavljao se tako x puta

bio sam spreman na to da nešto kaže

čekao sam ga da propsuje da proplače da se probljuje

želio sam mu pomoći da ode još dublje

ali kada bi se padalo tako lako i odjednom

znao sam slijedeća tri mjeseca to će izgledati ovako

čekao sam i govorio daj da padne
mislio sam sad će svakog trena
vidjet ću ga na podu i to će biti kraj

ali ništa

bilo je još vremena za njega
računi će nam stići nešto kasnije