Čovječica | Sonja Manojlović
GOST
Padova, 2002.
Iščupa krov
put prazna neba,
i na pramac svoje lice pričvrsti
A gdje su, gdje su, pita
One umiljate, što postale su tek ljubazne,
sad pojasne se odmah same,
kotrljajuć sve
ka večeri
Jurimo amo, jurimo tamo,
kroz kožu usplamte vrata u druge svjetove
Ljulja se, njiše, gost je
na dubokoj, čistoj vodi
u zoru
Dolje su, potopljene
piazza della frutta, piazza delle erbe,
bombe u hranjivoj tišini
Sadržaj
VRIJEME JELASvega se sjećam
Ogledala
Svak svojim poslom
Vrijeme jela
Najlakše je sebe nacrtati
Ne gledajuć sočnih sirena
Pred smijehom svi uzlijeću
U PUTNOJ GROZNICI
Bezbrojni svjetovi
Društveni događaj
U krugu stojimo
U putnoj groznici
Uzmi ono što je bilo moje
Odluka
Gost
NEČUJNO NE
Preživjeli
Sad
Nečujno ne
Riječi
Sve kraća pitanja
Na sunčevu mjestu
Čudna vremena
POZDRAVI
Putna groznica
Pozdravi
Ironični deminutiv
Nenapisana autobiografija
Stižu gnomi
Zamotuljak šutnja blues
Doživljaj ničega
NEJASNO MJESTO
Igra skrivača
Neotvoreno pismo
Nisam bila nitko drugi
Ne nije ne
Abel i Kain
Kakvo je tvoje ne
Nehipnotička regresija
DRUGI ŽIVOTI
Na Boulevardu Saint-Michel
Rituali
Zapamtiti Berlin
Uzimanje gledanjem
Ljepotica dobra srca
Veče ljubavne poezije
Što može
Zatvorski dani
Rođen
Beskućnica
Vrijeme posjeta
Impresum
