Čovječica | Sonja Manojlović
IGRA SKRIVAČA
Vrišteće lasi, zubi i nokti
noćno su cvijeće
na krevetskoj visoravni
od daha, najtanjeg stakla
Kuća za mene, svijet za nas
Treba mi budnih, kažete, anđela
A obična niska,
dirke od majušnih, još nijemih,
na ženskom vratu?
I tko je ta žena?
Samo se nada da će muzika
biti praštajuća, meko užljebljena,
i da će se ujesen, još svi mladi,
razići
i dalje od rampe i svjetala
tražiti
Sadržaj
VRIJEME JELASvega se sjećam
Ogledala
Svak svojim poslom
Vrijeme jela
Najlakše je sebe nacrtati
Ne gledajuć sočnih sirena
Pred smijehom svi uzlijeću
U PUTNOJ GROZNICI
Bezbrojni svjetovi
Društveni događaj
U krugu stojimo
U putnoj groznici
Uzmi ono što je bilo moje
Odluka
Gost
NEČUJNO NE
Preživjeli
Sad
Nečujno ne
Riječi
Sve kraća pitanja
Na sunčevu mjestu
Čudna vremena
POZDRAVI
Putna groznica
Pozdravi
Ironični deminutiv
Nenapisana autobiografija
Stižu gnomi
Zamotuljak šutnja blues
Doživljaj ničega
NEJASNO MJESTO
Igra skrivača
Neotvoreno pismo
Nisam bila nitko drugi
Ne nije ne
Abel i Kain
Kakvo je tvoje ne
Nehipnotička regresija
DRUGI ŽIVOTI
Na Boulevardu Saint-Michel
Rituali
Zapamtiti Berlin
Uzimanje gledanjem
Ljepotica dobra srca
Veče ljubavne poezije
Što može
Zatvorski dani
Rođen
Beskućnica
Vrijeme posjeta
Impresum
