Čovječica | Sonja Manojlović
SVEGA SE SJEĆAM
Ako je to sve, svega se sjećam,
i kuća razbacanih u ono što se ne čuje,
i dječjeg govora, stiješnjenog, opsjednutog
u vrtu, među jagodama
ugrizi života,
praštate li, dakle, najjednostavnije
Te oči uske!
Nije zaboravljeno!
Ubit će sve što volim,
čitam s materine ruke,
suhoća svijeta, riječi idu preko vode,
takav je to grad, razoren u predmete
Jedan po jedan
Toliko je ostalo od doma
Sadržaj
VRIJEME JELASvega se sjećam
Ogledala
Svak svojim poslom
Vrijeme jela
Najlakše je sebe nacrtati
Ne gledajuć sočnih sirena
Pred smijehom svi uzlijeću
U PUTNOJ GROZNICI
Bezbrojni svjetovi
Društveni događaj
U krugu stojimo
U putnoj groznici
Uzmi ono što je bilo moje
Odluka
Gost
NEČUJNO NE
Preživjeli
Sad
Nečujno ne
Riječi
Sve kraća pitanja
Na sunčevu mjestu
Čudna vremena
POZDRAVI
Putna groznica
Pozdravi
Ironični deminutiv
Nenapisana autobiografija
Stižu gnomi
Zamotuljak šutnja blues
Doživljaj ničega
NEJASNO MJESTO
Igra skrivača
Neotvoreno pismo
Nisam bila nitko drugi
Ne nije ne
Abel i Kain
Kakvo je tvoje ne
Nehipnotička regresija
DRUGI ŽIVOTI
Na Boulevardu Saint-Michel
Rituali
Zapamtiti Berlin
Uzimanje gledanjem
Ljepotica dobra srca
Veče ljubavne poezije
Što može
Zatvorski dani
Rođen
Beskućnica
Vrijeme posjeta
Impresum
