Kupolenebo | Ivan Šamija
O RIBAMA I AVIONIMA
kažeš dosta ti je putovanja
šest tisuća stopa iznad oceana, vani mrak,
viski – to ti se gadi
pišeš mi: moramo naći savršeno
mjesto i više se do smrti
ne micati od tamo,
posaditi voćnjak, loviti ribe
(savršeno mjesto je naravno na obali),
pisati beskonačne poeme,
jednom tjedno se družiti
s ostalim stanovnicima savršenog mjesta:
starim ribarom,
genijalnim samoukim slikarom čije slike
nisu vidjele ništa osim tavana
njegove trošne kućice i
nekad slavnom glumicom
koja je došla u savršeno mjesto
pobjeći od tereta slave
ja iznenada poželim da ti se
avion sruši, pređe u trenu tih
šest tisuća stopa i zauvijek uroni u ocean
ja bih volio putovati, bar se pokrenuti,
maknuti se s mjesta, ali s tobom
se samo vrtim u krug na mjestu
koje nipošto nije savršeno
Sadržaj
STRAH OD POLIMERIZACIJESupersimetrija
Ljetna morfologija žudnje
Alpha lirae, strah od polimerizacije
Sorry, vrijeme
I na to će Anadolija cijela krikom uzvratit
Atena se igra
Triptih, zoofiti
Kolovoz / rujan
Listopad
Hamburg, hemofilija
La lotta continua
Slojevi neba
A ne agave
Horror vacui
Da li se Bog, kada se igramo skrivača, samo pravi da ne zna gdje sam se sakrio ili stvarno ne zna
Kupole koje nisu nebo
Bogu se to sviđa, matematika
Kozmos, započinjanje
L’ ÉTÉ
Rim, Dorta
New York, Maša
Dubrovnik, Olja
Sarajevo, Leon
Napulj
O ribama i avionima
Tehnike umnažanja
Čekanje
I.
L’ Été
6.3751
Oponašanje aure
Patricija, dijagnoza
Bilo bi manje samoubojstava da ljudi više spavaju, figure sjete
ALKEMIJA OBIČNOG JUTRA
Vratnice šinto hramova
Bulimija
Alkemija običnog jutra
Problem zla
O propasti carstva
Vega I
Čaj i sirove voluharice
Sacher torta + revolucija
Djeca zvijezda
Graditelji teleskopa
Sfere buče BINAH
Posljednja želja pred strijeljanje
misli se putem
O ČEMU SE NE MOŽE GOVORITI JASNO
Nećemo pisati poeziju nakon Auschwitza
Impresum

