Kupolenebo | Ivan Šamija

SORRY, VRIJEME

što nakon što priznam
da je pridjev potpuno neprikladan
da opiše svu neostvarivost
moje odluke da slijedim pravila
odvojim se, otkrhnem
od te ljuske prevoskaste
da bi bila kamen
tvoja lepršavost govori više
i od grohota svih podrumskih patuljaka
čas si tek slučajno razaznatljiv sloj
a čas mi tvoja preljudskost
ugusti i presladi suze
ne razumijem te kada govoriš
o početku i kraju
zaokrenut ću magnetske polove
da se, prepadne se, skameni vrijeme

sorry, vrijeme!