Život u ruksaku | Maja Klarić

UPUTE ZA UPORABU

Misliš da poznaješ sva moja lica,
A još ne poznaješ ni jedno.
Kad ti počnem govoriti ono što stvarno mislim,
Kad ti počnem povjeravati svoje ključeve,
Možda se budemo mogli prepustiti.

Jednom kad zaista krenemo, više se nećemo znati zaustaviti.
Putovat ćemo krvotocima, kralježnicama, zglobovima,
Moždanim vijugama,
Rijekama, planinama, atmosferama.
Znat ćeš da putujući s tobom, tobom putujem.

Tad ćeš imati recepte za sve moje prohtjeve i želje.
Znat ćeš čime me možeš umiriti
I što me tjera u bijeg.
Znat ćeš zašto se i kad
Počinjem meškoljiti.
Tad ćeš ucrtati do kraja
Zemljovid mojeg tijela omeđen tišinom

I nećeš se bojati otići od mene
Znajući da je potrebno da me povremeno pustiš
Samo kako bih se opet vratila.

No, čekaju nas još tisuće kilometara
Prije nego se beskrajan horizont
Prešutnog razumijevanja
Ne rastvori.