Život u ruksaku | Maja Klarić

ODA LUTALICI ILI PUTOVANJE PREMA JUGU

Vidjevši kristalna jezera Skandinavije
Uskočio je u vlak i projurio kroz hrpu zemalja
Samo kako bi već jednom stigao na jug
I zatim tjednima pješačio planinom
Preko Pirineja prema Santiagu.

Mogao bih stoljećima ovako
Puhati zatiljcima svijeta,
Pomisli često u zoru.

Vrijeme provedeno na putu
Ne mjeri se jednako kao ostalo vrijeme.
Vrijeme između povratka i novog polaska
Ispunjeno je prepričavanjem zgoda
Koje ne poznaju koordinate.

Samo bez karte uspijeva stići ondje gdje želi.
U Andaluziju, možda, u pustoš koja ga poziva
Da iskoči u nepoznato
I među rijetkim grmljem odrijema
Nekoliko dana,
Nekoliko noći udiše
Raskoš zvijezda neznanih
Udaljavajući se.