Život u ruksaku | Maja Klarić

ODA RIJECI ISAR U MÜNCHENU

Za vrućeg nedjeljnog poslijepodneva sredinom kolovoza
Bavarci se odmaraju u Englischer Gartenu
Ljenčareći na suncu.
Poredani uz mirni rukavac,
Umačući noge u rijeku,
Nalikuju Doručku na travi.
Čuvari besposleno kruže na konjima,
A iz daljine se čuje ujednačen ritam bubnjeva
U koje udaraju razgolićeni muškarci.
Savršen trenutak za siestu
Ili malo čavrljanja na lošem njemačkom.
Nakon kratkog odmora i sna isprekidanog glasovima
Predlažeš da prošećemo do brzaca
Gdje se gradski surferi natječu s riječnom strujom
Zamišljajući da su na oceanu.
Zabavljaju me njihovi pokušaji da se održe na dasci
Dok mi pričaš o vlastitim egzibicijama.
Vjeruješ da sam ja veliki pustolov
Koji ne bi propustio priliku za novu vratolomiju
Pa me uzimaš za ruku i vodiš do mjesta
Gdje se kupači bacaju naglavačke u vodu
I plutaju dalje kroz park.
Rijeka je brza i hladna,
Ali ako ti skočiš, skočit ću i ja
I neću se dugo premišljati.
Pomislim kako bi sve valjalo činiti
Prije nego stignemo dobro promisliti
Pa skačem za tobom u Isar
I puštam da me odnosi dalje,
Podno prvog mosta za kojeg se hvatam,
Podno drugog…
Na trenutak sam pod vodom,
Bez zraka,
Valovi me prevrću i izbacuju na površinu
Prije nego se uspijem preplašiti.
Čekaš me niže,
Pružaš mi ruku
I izvlačiš na kopno.
Drugi ćemo put ići do kraja, kažeš,
Pustiti da nas rijeka odnese
Sve do dalekog Studentenstadta, do doma.
Premda smo ga obišli cijelog
Od Odeonsplatza preko Marienplatza
Do tko zna kojeg dijela ovog grada,
I dalje najbolje pamtim
Nepromišljen skok u Isar
Oko koje se sunčao München.