Tanja | Franjo Nagulov

KLONIRANA JE LJUBAV PREDGRAĐE NOĆU

Tanja i ja vjerujemo da je to kraj:
(kraj u koji vjerujemo materijalizirao je našu ambiciju).
Bio sam beskorisni Tanjin klon, krađa opskrbljena nominativom.
Kao i okomica na kosinu, rođenje metodike, učenje.
Tu sam noć, ne mareći za ljubavnu sintaksu, volio Tanju – nježno,
sedimentirano jučer. Prepisanu leksikografsku natuknicu.
Predmet vjerovanja prenio sam indigo-papirom u indigo-dijete,
u zabavniju stranu avenije kojom se kreće pjesnički subjekt
Tihomira Matka Turčinovića, i plače*. Tanja. Alegorijo. Ne plači.
Logičnije je da se nasmiješ.
U svijetu koji plače
književnost se mora smijati!

* Tihomir Matko Turčinović: vidjeti Madonnu (2002.); radna verzija rukopisa nosila je naziv avenija, ne plačite.