Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

ČAPKUN

konju

jednom kad svijet je bio dobar prema meni
(bijeli leptiri su letjeli nisko i krivudavo)
jednom sam volimo konja jednog čapkuna
sitna malahna koraka a brzoga kasa

bez glasa gledah u ljepotu

kako je silovita slika mirisnog sutona
kad udar kopita pomuti tišinu
i zapleše čapkun – primabalerina
i zaigra plahost
i žudnja
i žest

ali konj je bio i konj uvijek jest
žrtva
pitom kao mrtvac uđe nam u podsvijest
a mi se predamo vjetru što nas treba
i kaskamo između prokletstva i neba

16. 8. 1991.