Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

PJESMA O VRBI

 

podne, ptica, nebo
i napeta slutnja nastajanja.

tu tekla je voda.
oduvijek tekla je, oduvijek tekla,
vlažna kao riječ
i hladna kao mač.
kao mač i mač.

tad pala je ptica
noseći podne u sebi.
ptica s perjem plamenim,
jarkocrvenim
i s grančicom vrbe u vršanu kljuna.
tad pala je ptica
na zemlju, na vodu, u želju, pala, dala se,
ali zemlja vrbu primila.

a vrba, dirnuvši zemlju, zadrhta.
raširi krila zelena
i k nebu se u nebo podiže.
potom, ponizno krila je spustila,
nemoćna da prhne u bijele oblake.
krila je spustila i tako ostala,
zdvojna i žalosna.
vrba nad vodom.

 

8. 5. 1994.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.