Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

* * *

 

Ivici, Zlatku, Dariju, Danijeli, Ani…

 

iako smo sasvim slučajni
mi neprestano promatramo svoje korake.
prolazimo,
a kao da poniremo,
i kao da izranjamo,
i kao da nikad i nismo bili ranjeni.
proždrlina vremena
kovitla nas i melje.
od vode smo
i u vodu ćemo se vratiti,
u vječne kiše.
i kada nas kao ne bude više,
glazbu naših velebnih koraka
govorit će Wagneri budući
našem grobovlju.

prolazimo i prepoznajemo se
jedni u drugima,
i pitamo jedni druge: kamo?
ili ne pitamo. svejedno.

 

15. 5. 1994.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.