Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

ULAZAK U RAJ

pružali su ruke prema meni
a ja sam izvukao nož
bila je ludnica od neba
i sićušni čovjek kao da se digao
tad kada sam stigao
padala je crvena kiša po crvenim rijekama
mirisala nedjelja iz vrtova rajskih
dvije žene su me zvale
i ja sam im prišao
muškarac si rekle su
grub si i smrdiš na znoj
a ja sam vrištao
jer
nikada se nisam tako nisko spuštao
tako prepuštao a toliko guštao
hej pa ja sam mrtav
mene više nema
a ovdje svi me vole i tu me ne bole
zemaljski poroci
ja sam stvarno mrtav
zar to nije kraj
zar da vječno živim bez nade u raj
ne! o ne! o ljudi! izađimo van!
mi paklena klatež znamo gdje je spas
blizu sasvim blizu pakao nas čeka
veliki pakao za malog čovjeka

26. 12. 1991.