Petkom poslije ribe | Kemal Mujičić Artnam

DOK OLOVO GORI GOVORIM

 

odjednom
zlatni trag od zlatnog praha
raspara svod
i moje misli već su gore
a moja želja poludi
gdje je taj aerolit
taj meteorski kamen kojega tražim
taj znamen
u kojemu šuti tajna Svemira
i rekoh
eto pala je zvijezda
samo je zvijezda pala negdje
i lijepo je za oči
a kod nas padaju prizemlja
i svi su nam ubrusi krvavi
kod nas padaju nepravde kao kiše
a mene boli dobrota
nego što je čovjek nego priroda
od koje bježi
a mene bole buđenja i nespokoj
o kamo onda?
u nebo zvjezdano otići
za svojim mislima
kao pas za svojim gospodarom
come on!
kamo?
u tajnu

 

15. 5. 1992.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.